Univerzitet u Sarajevu · Fakultet političkih nauka
Demokratski legitimitet Europskog parlamenta
Između formalne moći i stvarnog političkog utjecaja
KandidatkinjaMarina Radoja
Mentorprof. dr. Elmir Sadiković
StudijPolitologija — Upravljanje državom
Sarajevo2026.
Kretanje: → naprijed · ← natrag · O pregled svih slajdova · N bilješke · T štoperica · F cijeli zaslon
Poštovani mentore, poštovani članovi Komisije, tema mog magistarskog rada jest „Demokratski legitimitet Europskog parlamenta: između formalne moći i stvarnog političkog utjecaja“.
U radu sam analizirala demokratski legitimitet Europskog parlamenta, polazeći od pitanja proizvode li njegove formalne institucionalne ovlasti i stvarni politički utjecaj te povjerenje građana.
Europski parlament danas ima značajne zakonodavne, proračunske i nadzorne nadležnosti, a njegove članove građani biraju izravno. Međutim, formalne ovlasti i izravni izbori sami po sebi ne jamče puni demokratski legitimitet. Važno je i da građani razumiju ulogu Parlamenta, sudjeluju u političkom procesu i osjećaju da njihov izbor može utjecati na donošenje odluka.
Uvod
Polazište istraživanja
Unija se preobrazila iz pretežno gospodarske u složenu političku zajednicu — a Parlament je jedina njezina institucija čije članove građani biraju izravno.
50,74%izlaznost na izborima 2024.
1979.prvi izravni izbori za Parlament
Što se uočava
Formalne ovlasti rastu od Jedinstvenog akta do Lisabona
Percepcija građana ne prati taj rast
Polovica biračkog tijela i dalje ne izlazi na izbore
Saziv 2024.–2029. — 720 zastupnika. Prijeđi mišem preko skupine.
Središnje istraživačko pitanje
Zašto proširenje formalnih ovlasti nije automatski dovelo do jačanja demokratskog legitimiteta Europskog parlamenta u očima građana?
Upravo napetost između formalno proširenih ovlasti Parlamenta i ograničenog stvarnog utjecaja građana temeljni je problem mog istraživanja.
[izostaviti ako kasniš] Europska unija se tijekom svog razvoja preobrazila iz pretežno gospodarske u složenu političku zajednicu, a s tim se otvorilo i pitanje sudjelovanja građana u odlučivanju. Europski parlament u tome ima posebno mjesto jer je jedina institucija Unije čije članove građani biraju izravno.
Prvi izravni izbori 1979. bili su najveća prekretnica jer od tada sastav Parlamenta proizlazi izravno iz volje građana, i na tom je temelju izgrađen sav kasniji razvoj njegovih ovlasti.
Saziv 2024.–2029. broji 720 zastupnika, a izlaznost je iznosila 50,74 posto. To je blagi porast, ali polovica biračkog tijela i dalje ne izlazi na izbore, a razlike među članicama ostaju velike.
Tu se pojavljuje osnovna dilema mog rada: znače li veće formalne ovlasti Parlamenta i veći stvarni utjecaj i legitimitet u očima građana?
Teorijsko-metodološki okvir
Problem, predmet i ciljevi
Problem istraživanja
Raskorak između formalne moći i stvarnog političkog utjecaja Parlamenta
U kojoj mjeri institucionalne ovlasti doprinose demokratskom legitimitetu
Koji čimbenici utječu na legitimitet na nadnacionalnoj razini
Predmet istraživanja
Odnos institucionalnih ovlasti i stvarnog političkog utjecaja
Položaj Parlamenta prema ostalim institucijama Unije
Percepcija građana i povjerenje u Parlament
Ciljevi istraživanja
Analizirati legitimitet, institucionalni razvoj i politički utjecaj Parlamenta
Utvrditi čimbenike koji na taj legitimitet utječu
Posebno: participacija građana, odnos input i output legitimiteta, europski demos
Temeljno pitanje: što jednu instituciju čini demokratski legitimnom na europskoj razini?
Zašto je to važno
Odnos građana i europskih institucija nadilazi akademsku raspravu — o njemu ovisi legitimitet cijelog institucionalnog sustava Unije, a razumijevanje tog okvira važno je i za države kandidatkinje poput Bosne i Hercegovine.
Problem istraživanja jest raskorak između formalnih ovlasti Europskog parlamenta i njegova stvarnog političkog utjecaja.
Predmet istraživanja jest demokratski legitimitet Parlamenta, posebno odnos između njegovih institucionalnih ovlasti, političkog utjecaja i percepcije građana.
Osnovno istraživačko pitanje glasilo je: zašto proširenje formalnih ovlasti nije automatski dovelo do jačanja demokratskog legitimiteta Europskog parlamenta u očima građana?
Cilj rada bio je analizirati demokratski legitimitet Parlamenta, njegov institucionalni razvoj i politički utjecaj te utvrditi koji čimbenici na taj legitimitet utječu. Posebnu pozornost posvetila sam političkoj participaciji građana, odnosu input i output legitimiteta te pitanju europskog demosa.
Teorijsko-metodološki okvir
Hipoteze istraživanja
Generalna hipoteza
Europski parlament raspolaže znatno većim formalnim ovlastima nego u ranijim fazama razvoja, ali i dalje ne ostvaruje puni demokratski legitimitet — zbog slabog input legitimiteta, nejasnog output legitimiteta i izostanka europskog demosa.
Klikni hipotezu za dokaze iz rada.
Generalna hipoteza polazi od pretpostavke da Europski parlament, iako ima znatno veće formalne ovlasti nego ranije, još uvijek ne ostvaruje puni demokratski legitimitet.
Prva pomoćna hipoteza pretpostavlja da proširenje formalnih ovlasti nije automatski donijelo veći legitimitet u očima građana.
Druga se odnosi na input legitimitet i pretpostavlja da niska izlaznost na europske izbore i nezainteresiranost građana upućuju na problem demokratske participacije.
Treća pretpostavlja da Parlament ostvaruje veći stupanj output legitimiteta, kroz učinkovitost zakonodavnog rada, nego input legitimiteta, koji se odnosi na uključenost građana.
Četvrta se odnosi na europski demos i pretpostavlja da bez zajedničkoga europskog javnog prostora nije moguće u cijelosti ostvariti deliberativnu demokraciju na razini Unije.
Teorijsko-metodološki okvir
Metode i teorijski okvir
Kvalitativni pristup utemeljen na analizi sadržaja primarnih i sekundarnih izvora.
Analiza sadržaja — znanstvena literatura, osnivački ugovori, pravni akti i službeni dokumenti Unije
Povijesna metoda — razvoj Parlamenta od 1952. do danas kroz reformske ugovore
Komparativna metoda — usporedba teorijskih pristupa te formalnih ovlasti i stvarnog utjecaja
Studija slučaja — izbor Ursule von der Leyen i odgovor Parlamenta na pandemiju COVID-19
Primarni izvori
Osnivački ugovori i službeni dokumenti institucija Unije
Statistički podaci Europskog parlamenta o izlaznosti
Eurobarometar — povjerenje i stavovi građana
Teorijski okvir
Fritz W. Scharpf — input i output legitimitet
Jürgen Habermas — deliberativna demokracija i javna sfera
Obuhvat
Vremenski: 1952. – 2026.
Prostorno: Unija i 27 država članica
Istraživanje se temelji na kvalitativnom pristupu i analizi primarnih i sekundarnih izvora. Primarne izvore čine osnivački ugovori, službeni dokumenti, statistički podaci Europskog parlamenta te podaci Eurobarometra o povjerenju građana i izlaznosti.
Metodom analize sadržaja obradila sam znanstvenu literaturu, osnivačke ugovore i službene dokumente. Povijesnom metodom pratila sam razvoj Parlamenta od 1952. do danas. Komparativnom metodom usporedila sam teorijske pristupe te odnos formalnih ovlasti i stvarnog utjecaja. Primijenila sam i studiju slučaja — izbor Ursule von der Leyen i ulogu Parlamenta u odgovoru na pandemiju COVID-19.
[izostaviti ako kasniš] Teorijska interpretacija temelji se na pristupima Fritza Scharpfa — razlikovanju input i output legitimiteta — te Jürgena Habermasa i njegovu konceptu deliberativne demokracije i javne sfere.
I Europski parlament
Razvoj i jačanje ovlasti kroz ugovore
1952.Zajednička skupština EZUČ — savjetodavna uloga
1957.EEZ i Euratom — zajednička parlamentarna institucija
1979.Prvi izravni izbori — sastav iz volje građana
Što se kroz sve reforme nije promijenilo
Svaka reforma širila je zakonodavne, proračunske i nadzorne ovlasti — ali nijedna nije donijela opće pravo zakonodavne inicijative.
[izostaviti ako kasniš] U prvom poglavlju analizirala sam povijesni i institucionalni razvoj Europskog parlamenta.
Počeci se vežu uz Zajedničku skupštinu Europske zajednice za ugljen i čelik, koja je imala savjetodavnu ulogu, a osnivanjem Europske ekonomske zajednice i Euratoma 1957. formirana je zajednička parlamentarna institucija europskih zajednica.
Prekretnica su bili izravni izbori 1979., kojima je uspostavljena izravna demokratska veza između građana i Parlamenta.
Nakon toga slijedi kontinuirano jačanje ovlasti kroz ugovore. Jedinstveni europski akt uvodi postupak suradnje, pa Parlament prvi put sudjeluje u zakonodavstvu, a ne samo daje mišljenje. Ugovor iz Maastrichta uvodi suodlučivanje. Amsterdam ga proširuje: ako izostane kompromis, prijedlog pada — čime Parlament dobiva stvarni veto. Nica dodatno širi suodlučivanje i daje Parlamentu pravo tužbe pred Sudom. Lisabon donosi najšire zakonodavne, proračunske i nadzorne ovlasti i čini ga gotovo ravnopravnim zakonodavcem s Vijećem.
Put je, dakle, jasan: od savjetodavnog tijela do izravno izabrane institucije sa značajnom ulogom u odlučivanju. Jedno se kroz sve te reforme nije promijenilo — nijedna Parlamentu nije donijela opće pravo zakonodavne inicijative.
I Europski parlament
Institucionalni trokut
Redovni zakonodavni postupak: Komisija predlaže, Parlament i Vijeće ravnopravno usvajaju. Klikni instituciju za njezinu ulogu.
Političke skupine okupljaju zastupnike po programu, a ne po državi — najmanje 23 zastupnika iz sedam država članica.
Prvi trag raskoraka
Ravnopravnost postoji u usvajanju, ali ne i u pokretanju zakonodavstva — inicijativa ostaje kod Komisije.
Položaj Parlamenta unutar institucionalnog sustava Unije najbolje pokazuje institucionalni trokut koji čine Europski parlament, Vijeće Europske unije i Europska komisija.
Parlament predstavlja građane i ima zakonodavne, proračunske i nadzorne ovlasti. Vijeće predstavlja države članice i zajedno s Parlamentom sudjeluje u donošenju zakonodavstva. Komisija ima pravo zakonodavne inicijative i zbog toga je nazivaju čuvaricom ugovora, ali je istodobno predmet političkog nadzora Parlamenta. Uz njih djeluje i Europsko vijeće, koje utvrđuje političke smjernice i predlaže kandidata za predsjednika Komisije.
[izostaviti ako kasniš] Vrijedi napomenuti i da se zastupnici udružuju u političke skupine po programu, a ne po državi.
Stvarni politički utjecaj Parlamenta zato se ne može promatrati izolirano — on svoje ovlasti ostvaruje unutar sustava podijeljene institucionalne moći. Ovdje se pojavljuje i prvi konkretan trag raskoraka o kojem govorim: ravnopravnost postoji u usvajanju zakonodavstva, ali ne i u njegovu pokretanju. Inicijativa ostaje kod Komisije.
II Demokratski legitimitet
Scharpf: input, output i throughput
Zašto EU naginje outputu
Različitost država članica i izostanak zajedničkog europskog identiteta otežavaju input
Legitimitet se oslanja na rezultate, a ne na participaciju
Scharpf (2009.): razine se ne poklapaju
Input se pretežno ostvaruje na nacionalnoj razini
Output nastaje na europskoj razini
Nijedna razina sama nema pun demokratski legitimitet
Habermas (2023.)
Legitimnost se ne može izvesti isključivo iz zakonitosti djelovanja — pravni postupak proizvodi legitimitet samo ako je i sam demokratski utemeljen.
U teorijskom dijelu rada posebno mjesto ima Fritz Scharpf, koji demokratski legitimitet razlikuje na input i output.
Input legitimitet odnosi se na sudjelovanje građana i izražavanje njihove političke volje, a output na sposobnost institucija da učinkovito djeluju i ostvaruju rezultate u interesu građana. Ta mi je podjela važna jer omogućuje da razlikujem demokratsku uključenost građana od institucionalne učinkovitosti Parlamenta.
Scharpf smatra da je input legitimitet na razini Unije otežan zbog različitosti država članica i nedostatka zajedničkog europskog identiteta, zbog čega veći značaj dobiva output.
Vivien Schmidt tim dvjema dimenzijama dodaje treću — throughput legitimitet, odnosno kvalitetu samog procesa: transparentnost, otvorenost i odgovornost. Tu ću dimenziju posebno koristiti u studijama slučaja.
Osim Scharpfa, razmatram i pristup Jürgena Habermasa, koji naglasak stavlja na komunikaciju, javnu raspravu i deliberaciju.
II Demokratski legitimitet
Deliberativna demokracija i europski demos
Habermas — deliberacija
Legitimnost odluke ne proizlazi iz ishoda glasovanja, nego iz postupka koji mu prethodi
Epistemička dimenzija (2007.): rasprava povećava kvalitetu odluka, ne samo pristanak
Europska politika komunicira se pretežno preko nacionalnih medija i jezika
Europski demos
Demos je politička, a ne etnička ili jezična zajednica
Teza o nepostojanju demosa: bez europskog naroda nema pune predstavničke demokracije
Fuchs: pokazatelj je trajno prihvaćanje poretka, a ne zadovoljstvo pojedinim sazivom
Višegrađanstvo — Mujagić (2017.)
Pripadnost građana ostvaruje se istodobno na više razina, od lokalne i državne do nadnacionalne. Europsko građanstvo ne mora zamijeniti nacionalno — može se s njim preklapati.
H4
Bez zajedničkog javnog prostora nema deliberativne demokracije na razini Unije — ali demos se može razvijati kroz europsko građanstvo, javnu raspravu i političku komunikaciju.
Drugi teorijski aspekt jest deliberativna demokracija Jürgena Habermasa. Za razliku od shvaćanja koje naglasak stavlja na izbore i glasovanje, ona naglašava javnu raspravu, razmjenu argumenata i uključivanje građana u oblikovanje političke volje.
Legitimnost odluke ne proizlazi samo iz toga što je izglasana, nego i iz načina na koji se do nje došlo. Za Uniju je to važno jer se postavlja pitanje postoji li dovoljno razvijen zajednički europski javni prostor.
S tim je povezano i pitanje europskog demosa. Demos je politička zajednica građana koja dijeli politički prostor i sudjeluje u njegovu oblikovanju — pa je pitanje može li takva zajednica postojati unatoč jezičnim, kulturnim i političkim razlikama.
U radu polazim od toga da europski demos ne treba promatrati kao unaprijed postojeću zajednicu, nego kao nešto što se postupno razvija — kroz europsko građanstvo, političku komunikaciju i participaciju građana.
III Stvarni politički utjecaj
Zakonodavne ovlasti i izbor izvršne vlasti
Doseg
Ravnopravan suzakonodavac u redovnom zakonodavnom postupku
Pune proračunske ovlasti nakon Lisabona
Suglasnost za međunarodne ugovore i pristupanje novih članica
Nadzor nad Komisijom: pitanja, istražna povjerenstva, nepovjerenje
Ograničenja
Nema opće pravo zakonodavne inicijative — samo posredno (čl. 225. UFEU)
Posebni postupci u kojima ima isključivo savjetodavnu ulogu
Ograničen utjecaj na oblikovanje političke agende
Formalna ovlast visokaOgraničena kontrola agende
Europska komisija — sastav potvrđuje Parlament.
Izbor Komisije
Europsko vijeće predlaže kandidata, Parlament ga bira većinom svojih članova i potvrđuje cijeli sastav nakon saslušanja povjerenika.
Granica utjecaja
Parlament odlučuje hoće li kandidat proći — ali ne određuje tko će biti predložen.
Rezolucija Europskog parlamenta, lipanj 2022.
Parlament traži izmjenu ugovorâ i opće pravo zakonodavne inicijative — obrazlažući to time što je jedina institucija čije članove biraju građani.
[izostaviti ako kasniš] U trećem poglavlju analizirala sam koliko se formalne ovlasti Parlamenta zaista pretvaraju u politički utjecaj.
Parlament danas zajedno s Vijećem donosi velik dio zakonodavstva Unije, osobito kroz redovni zakonodavni postupak, čime je njegova uloga bitno ojačana.
Međutim, te ovlasti imaju jasna ograničenja. Za razliku od nacionalnih parlamenata, Europski parlament nema opće pravo zakonodavne inicijative — ono pripada Komisiji.
Sličan je problem i kod izvršne vlasti. Parlament sudjeluje u izboru predsjednika Komisije i daje suglasnost na njezin sastav, ali ne bira izvršnu vlast onako kako nacionalni parlament bira vladu. On odlučuje hoće li kandidat proći, ali ne određuje tko će biti predložen.
Zato se može zaključiti da je Parlament institucionalno snažan, ali njegova moć nije ni potpuna ni samostalna. Poseban test predstavlja krizno upravljanje, jer se u krizama mijenja odnos između demokratske procedure i potrebe za brzim odlučivanjem.
III Stvarni politički utjecaj
Krizno upravljanje i granice legitimiteta
Kada brzina odlučivanja postane prioritet, težište se pomiče prema izvršnim i međuvladinim akterima.
Krizni modus
Eurozona: paketi pomoći i Europski stabilizacijski mehanizam oblikovani pregovorima vlada
Parlament ostao izvan dijela procesa
Leino-Sandberg i Raunio: krizna rješenja postaju trajan dio sustava
Razine se ne poklapaju
Europska razina: output i throughput legitimitet
Nacionalna razina: input, participacija i odgovornost
Nacionalni parlamenti kao posredna veza
Sadiković (2014.)
Kohezijska politika provodi se partnerstvom europskih, nacionalnih, regionalnih i lokalnih institucija
Višerazinsko odlučivanje otežava pripisivanje političke odgovornosti
Bernauer, Mohrenberg i Koubi
Učinkovitost pridonosi legitimitetu, ali ne može zamijeniti demokratske zahtjeve.
Moravcsik i Sangiovanni
Razlike među nacionalnim javnostima — ne postoji jedinstven europski interes.
Što to znači za legitimitet
Odluke s dugoročnim političkim i financijskim posljedicama mogu se donijeti bez odgovarajuće razine parlamentarnog sudjelovanja i nadzora.
Krizno upravljanje pokazuje da formalne ovlasti ne znače uvijek i jednaku razinu stvarnog utjecaja. Parlament provodi politički nadzor i osigurava demokratsku kontrolu, ali je u krizama prostor za njegov utjecaj ograničen potrebom za brzim djelovanjem izvršnih institucija — što se pokazalo već u krizi eurozone.
To je jedna od granica demokratskog legitimiteta: što je veća potreba za brzinom i učinkovitošću, to se više postavlja pitanje koliko prostora ostaje za participaciju, deliberaciju i parlamentarni nadzor.
Tome treba dodati da je Unija višerazinski sustav. Sadiković pokazuje da se kohezijska politika provodi partnerstvom europskih, nacionalnih, regionalnih i lokalnih institucija — a što je više razina odlučivanja, to je teže pripisati političku odgovornost.
Zaključak je da se odluke s dugoročnim političkim i financijskim posljedicama mogu donijeti bez odgovarajuće razine parlamentarnog sudjelovanja i nadzora.
III Percepcija građana
Izlaznost i povjerenje građana
Izlaznost 1979.–2024. Prijeđi mišem ili dodirni točku. Izvor: Europski parlament (2024b: 4).
Što pokazuje krivulja
Kontinuiran pad od 62,0% (1979.) do 42,6% (2014.)
Preokret 2019. i drugi uzastopni porast 2024.
Polovica biračkog tijela i dalje ne glasa
Eurobarometar, proljeće 2026.
26.421 ispitanik u svih 27 država članica
75% vidi Uniju kao mjesto stabilnosti (+8 pb)
90% želi veću povezanost država članica
Bauer i Morisi: prosječno povjerenje opada, a polarizacija među skupinama raste. · Kersting i suradnici: euroskepticizam se smanjuje, a povjerenje raste od 2018.
Što to znači za H2
Očekivanja su visoka, a participacija polovična: pravo na političko predstavljanje postoji, ali njegovo stvarno korištenje zaostaje.
Izlaznost na izbore za Europski parlament jedan je od pokazatelja input legitimiteta jer pokazuje u kojoj mjeri građani sudjeluju u izboru svojih predstavnika.
Od 1979. izlaznost je prolazila kroz različite faze, a na izborima 2019. zabilježen je porast. Međutim, veća izlaznost može biti i posljedica mobilizacije oko konkretnih pitanja, pa sama po sebi ne dokazuje i veće povjerenje u Parlament.
[izostaviti ako kasniš] Legitimitet ovisi i o tome imaju li građani povjerenje u institucije i osjećaju li da njihov angažman može utjecati na odluke. Slabije povjerenje, apstinencija i euroskepticizam pokazuju granice formalnog legitimiteta.
Eurobarometar iz proljeća 2026., proveden na više od 26 tisuća ispitanika u svih 27 država članica, pokazuje paradoks: 75 posto ispitanika vidi Uniju kao mjesto stabilnosti, a 90 posto želi veću povezanost država članica. Očekivanja su visoka, a participacija građana polovična.
To potvrđuje drugu hipotezu: pravo na političko predstavljanje postoji, ali njegovo stvarno korištenje zaostaje.
IV Legitimitet u praksi
Studija slučaja I — izbor Ursule von der Leyen
Prvi studijski slučaj jest izbor Ursule von der Leyen za predsjednicu Europske komisije, jer pokazuje odnos između formalne procedure, legitimiteta i stvarnog utjecaja Parlamenta.
Ključan je koncept Spitzenkandidata: europske političke grupacije ističu vodeće kandidate za predsjednika Komisije kako bi rezultat izbora bio povezan s izborom izvršne vlasti, odnosno kako bi građani glasovanjem posredno utjecali i na to tko će Komisiju voditi.
Međutim, Ursula von der Leyen 2019. nije bila Spitzenkandidatkinja. Europsko vijeće predložilo ju je kao kompromisnu kandidatkinju, a Parlament je njezin izbor potvrdio tijesnom većinom. Spitzenkandidat, dakle, nije obvezujući mehanizam, nego politička praksa koja ovisi o dogovoru institucija i država članica. Posljedica je bila slabija veza između izbornog rezultata i izbora predsjednice Komisije.
[izostaviti ako kasniš] Postupak je bio institucionalno i pravno valjan, pa je izbor bio formalno legitiman. Parlament je kandidatkinju mogao prihvatiti ili odbiti, ali nije sudjelovao u njezinu predlaganju.
Kroz tri dimenzije: input je slab, jer izborni rezultat nije odredio ishod; output je jak, jer je izvršna vlast propisanim postupkom uspješno formirana; throughput je ograničen, jer je odluka oblikovana u Europskom vijeću, izvan vidljivog postupka.
Naglašavam da izbor nije bio nelegitiman. Problem je što su istodobno djelovale dvije logike legitimiranja — izborna volja građana i nominacija država članica.
IV Legitimitet u praksi
Studija slučaja II — Parlament i pandemija COVID-19
Drugi studijski slučaj jest uloga Parlamenta u odgovoru na pandemiju COVID-19, jer je krizno upravljanje najjasnije pokazalo taj raskorak.
Parlament je prilagodio način rada i uveo glasovanje na daljinu te raspravljao o javnom zdravlju i mjerama oporavka. Sudjelovao je u usvajanju programa SURE i instrumenta NextGenerationEU vrijednog 750 milijardi eura, a provodio je i nadzor nad Komisijom i Vijećem, osobito u vezi s nabavom cjepiva i transparentnošću ugovora.
Međutim, potreba za brzim i koordiniranim odlučivanjem ojačala je ulogu izvršnih institucija. Za nabavu cjepiva i instrument oporavka korišten je članak 122. Ugovora o funkcioniranju Unije, koji zaobilazi redovni zakonodavni postupak, a time i Parlament.
I ovdje sam legitimitet analizirala kroz tri dimenzije. Input je bio ograničen, iako je predstavnički input očuvan kroz rad izabranih zastupnika. Output je bio naglašen, jer se sposobnost institucija procjenjivala prema brzini odgovora. Throughput je bio djelomično ograničen: Parlament je inzistirao na transparentnosti i nadzoru, ali je ubrzano odlučivanje suzilo prostor za raspravu.
[izostaviti ako kasniš] Utjecaj je ipak ostvario ondje gdje je imao polugu — kroz višegodišnji financijski okvir. Problem, dakle, nije nedostatak ovlasti općenito, nego mehanizmi u kojima je njegov utjecaj slab.
Zaključak
Demokratski legitimitet nije proporcionalan opsegu formalnih ovlasti
Generalna hipoteza — potvrđena
Parlament ima znatno veće formalne ovlasti, ali one same po sebi ne osiguravaju puni demokratski legitimitet.
H1Ugovorne reforme nisu automatski donijele legitimitetpotvrđena
H2Ograničena i neujednačena participacija građanadjelomično
H3Output je izraženiji ondje gdje input zaostajepotvrđena
H4Bez javnog prostora i demosa nema pune deliberacijepotvrđena
Preporuke po dimenzijama legitimiteta
Input
Snažnije povezati europske izbore s programima i kandidatima te bolje informirati građane.
Output
Vidljivije i razumljivije predstavljanje rezultata rada Parlamenta i procjena učinaka politika.
Throughput
Transparentniji zakonodavni proces i očuvanje parlamentarnog nadzora i u kriznim situacijama.
Izborni mandat daje pravo odlučivanja, ali sam po sebi ne stvara povjerenje. Tek kada se ovlasti pretvore u participaciju, transparentan proces i vidljiv rezultat, Parlament svoj formalni položaj pretvara u puniji demokratski legitimitet.
marina.nina.ba
Ova prezentacija online · pritisni B za dodatne podatke uz pitanja komisije
Hvala na pažnji.
[izostaviti ako kasniš] Ciljevi istraživanja ostvareni su kroz teorijsku analizu, analizu institucionalnog razvoja i dvije studije slučaja.
Generalna hipoteza je potvrđena: Parlament ima znatno veće formalne ovlasti, ali one same po sebi ne osiguravaju puni demokratski legitimitet. Prva je potvrđena jer proširenje ovlasti nije automatski donijelo veći legitimitet u očima građana. Druga je potvrđena djelomično: izlaznost i povjerenje pokazuju ograničen input legitimitet, iako porast izlaznosti pokazuje da interes građana nije odsutan. Treća je potvrđena, jer je output izraženiji od inputa. Četvrta je također potvrđena: nedovoljno razvijen europski javni prostor i demos ograničavaju punu deliberativnu demokraciju.
Iz toga slijede preporuke. Input se može jačati snažnijim povezivanjem izbora s programima i kandidatima te boljim informiranjem građana. Output zahtijeva vidljivije i razumljivije predstavljanje rezultata rada Parlamenta. Throughput se može unaprijediti većom transparentnošću zakonodavnog procesa i očuvanjem parlamentarnog nadzora i u kriznim situacijama.
Time se vraćam na pitanje s početka. Demokratski legitimitet nije proporcionalan opsegu formalnih ovlasti: izborni mandat daje pravo odlučivanja, ali sam po sebi ne stvara povjerenje. Tek kada se ovlasti pretvore u participaciju građana, transparentan proces i vidljiv rezultat, Parlament svoj formalni položaj pretvara u puniji demokratski legitimitet.
Hvala na pažnji.
Dodatak · nije dio izlaganja
Podaci za pitanja komisije
Eurobarometar, proljeće 2026.
26.421 ispitanik, 27 država članica
75% — EU kao mjesto stabilnosti (+8 pb)
58% pesimistično o budućnosti svijeta, 38% optimistično
44% navodi nesigurnost, 43% nadu kao dominantnu emociju
73% smatra da bi EU trebala imati veća sredstva
39% obrana i sigurnost, 35% energetska neovisnost
83% zadovoljno kvalitetom života; 40% među onima s trajnim financijskim poteškoćama
Izlaznost po ciklusima
1979. — 62,0% · 1984. — 59,0% · 1989. — 58,4%
1994. — 56,7% · 1999. — 49,5% · 2004. — 45,5%
2009. — 43,0% · 2014. — 42,6% (najniža)
2019. — 50,7% (+8,1 pb) · 2024. — 50,74%
NextGenerationEU
750 mlrd EUR; 37% Europski zeleni plan, 20% digitalna transformacija
